Preskoči na sadržaj

Brazilski jiu-jitsu

Brazilski jiu-jitsu (BJJ) hrvačka je vještina usmjerena na borbu u parteru: partnera kontrolirate pozicijama, a borbu završavate završnim zahvatima — gušenjima i polugama — bez ikakvih udaraca. Razvio se u Brazilu u dvadesetom stoljeću iz juda i japanskog jiu-jitsua, a među najpoznatijim su mu učiteljima članovi obitelji Gracie. Trenira se u paru, u kimonu koji se zove gi ili bez njega (no-gi).

  • Tehnika i poluga umjesto snage: manja osoba može naučiti kontrolirati veću.
  • Snaga, izdržljivost i fleksibilnost cijelog tijela, osobito trupa i stiska.
  • Rješavanje problema pod pritiskom — mnogi ga zovu šahom na strunjači.
  • Realna samoobrana: možete trenirati punom snagom jer zahvat prestaje onog trenutka kad partner tapne.
  • Samopouzdanje i povezana ekipa, jer tjedan za tjednom trenirate s istim ljudima.
  • Gi: debela jakna, hlače i pojas. Mnoge akademije posude ga za prvi trening. Za no-gi: rashguard (uska sportska majica) i kratke hlače bez džepova i patentnih zatvarača.
  • Štitnik za zube; štitnici za uši nisu obavezni, a štite uši od ozljeda.
  • Sandale ili japanke za hodanje izvan strunjače — obuća nikad ne ide na nju.
  • Higijena je važna: čist gi na svakom treningu, kratki nokti i nikakav trening s kožnom infekcijom.
  • Strunjače su u akademiji.
  • 60–90 minuta. Zagrijavanje s vježbama kretanja — shrimping, mostovi, padovi — a zatim tehnika dana koju pokazuje trener.
  • Uvježbavate je u paru, naizmjence, a zatim je primjenjujete u pozicijskom sparingu iz zadane pozicije, primjerice iz guarda ili mounta.
  • Rolanje: slobodni sparing u rundama od otprilike pet ili šest minuta. Kad zahvat postane bolan ili se gušenje stegne, tapnete partnera ili strunjaču, a on vas odmah pušta.
  • Temeljni pojmovi su pozicije — guard, mount, side control, leđa — te izlasci, sweepovi i završni zahvati.
  • Početnici obično spariraju lagano ili samo iz zadanih pozicija, dok ne nauče sigurno tapkati i kretati se.
  • Pojasevi za odrasle idu redom bijeli, plavi, ljubičasti, smeđi i crni, a između njih se na pojas dodaju trakice; djeca imaju vlastite pojaseve u boji. O napredovanju odlučuje trener, a za svaki pojas obično su potrebne godine.
  • Odraslima svih veličina i građe: tehnika je važnija od snage.
  • Onima koji žele borilačku vještinu bez udaraca rukama i nogama.
  • Djeci i tinejdžerima: dječji treninzi uče kontrolu i samopouzdanje bez udaraca.
  • Svima koje zanima samoobrana ili MMA, gdje je borba u parteru neizostavna. Za no-gi inačicu pogledajte Grappling.
  • Manje odgovara osobama s problemima s vratom, leđima, koljenima ili ramenima, jer poluge i gušenja opterećuju zglobove i vrat — posavjetujte se s liječnikom, recite treneru i tapnite na vrijeme.